Jedan od favorita za Svetsko prvenstvo neće imati igrače u finalu Lige šampiona
Nakon osvajanja Svetskog prvenstva 2022. godine, Buenos Ajres je doživeo eksploziju radosti, poput probuđenog vulkana koji je predugo bio zatvoren – tačno 36 i po godina.
Šest meseci kasnije, Hulijan Alvarez iz Mančester Sitija i Lautaro Martinez iz Intera, dva centralna napadača svetskih šampiona, suočili su se u Istanbulu u finalu Lige šampiona. Pobednik je bio prvi, koji je na teren Olimpijskog stadiona Ataturk izašao samo za zagrevanje pred meč, a potom i da podigne pehar ka nebu.
Ovih dana, međutim, Argentina, koja će na Svetsko prvenstvo ući kao jedan od favorita za podizanje trofeja 19. jula u Nju Džersiju, neće imati nijednog predstavnika na terenu kada se PSŽ i Arsenal budu borili ove subote u finalu Lige šampiona.
Ostali glavni kandidati za uspeh na Mundijalu imaće najmanje po jednog predstavnika.
Martinez izuzetak od pravila
Prošle nedelje, Emilijano Martinez je odbacio etiketu nekoga ko nikada ništa nije osvojio sa Aston Vilom. Od verovatnih 26 igrača koje bi Lionel Skaloni mogao da izabere za reprezentaciju Argentine na Svetskom prvenstvu, samo Martinez, Emilijano Buendija (takođe iz Vile) i golman Valter Benitez, koji je u Kristal Palasu, prošli su do kraja u nekom evropskom kupu ove sezone. Poslednja dvojica, međutim, verovatno neće ući u konačni sastav.
Na Puškaš Areni, jedini predstavnik svetskih šampiona biće Gabrijel Hajnce, asistent Mikela Artete, koji će gledati svoje španske sunarodnike Davida Raju, Martina Zubimendija i Mikela Merina kako se bore protiv Fabijana Ruiza u velikom finalu.
Za Portugal će tu biti Nuno Mendes, Žoao Neveš i Vitinja, dok će Francusku predstavljati Uzman Dembele, Bredli Barkola, Dezire Due, Voren Zair-Emeri i Lukas Ernandez.
Među ostalim nacijama sa više iskustva, Engleska ne bi trebalo da izostane; oni će videti Eberičija Ezea, Deklana Rajsa, Nonija Maduekea i Bukaju Saku na spiskovima timova u subotu. Konačno, iako ne prolaze kroz najbolji period ikada, Brazil će imati Gabrijela Magaljajesa, Gabrijela Martinelija i Markinjosa u akciji.
2023. deli kao cela večnost
Čini se kao cela večnost od leta 2023. godine, kada su igrači rođeni u Argentini bili brojni u raznim timovima koji su stigli do evropskih finala. Pored već pomenutih Alvareza i Lautara Martineza, Žoakin Korea je bio deo Interovog tima koji je igrao u Istanbulu.
Seviljina albiceleste kolonija koja je osvojila finale Lige Evrope protiv Rome uključivala je Gonsala Montijela, Alehandra Papu Gomeza, Erika Lamelu i Lukasa Okamposa, dok je Paulo Dibala bio u suprotnom timu.
Finale Konferencijske lige te godine između Fjorentine i Vest Hema videlo je Nika Gonsalesa i Lukasa Martineza Kwartu, tada u redovima Italijana, kako se bore protiv Manuela Lancinija, tada u engleskom timu.
Danas, međutim, uprkos cvetnom periodu potvrđenom osvajanjem Kopa Amerike 2024. godine i dominantnim vrhom na južnoameričkim kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo, Selekcija je paradoksalno prestala da se ističe po individualnosti koliko po kolektivu.
Sa izuzetkom Lionela Mesija, koji će napuniti 39 godina tokom Mundijala i pati od mišićnog preopterećenja koje bi moglo da utiče na njegov pristup argentinskom otvaranju protiv Alžira, Dibu Martinez, Hulijan Alvarez i Enco Fernandez čine se jedinim Argentincima koji trenutno imaju neupitan status u svojim klubovima.
U odbrani, Nuel Molina i Nikolas Taljafiko ne startuju za Atletiko Madrid i Lion, dok veteran Nikolas Otamendi napušta Benfiku, a Kuti Romero je već nogom i po napolju iz Totenhema.
U sredini terena, Aleksis Mekalister je platio cenu za Liverpulovu mlaku godinu, ali bi ipak trebalo da zadrži status startera sa Albicelesteom, dok na krilima Hulijano Simeone i Tijago Almada mogu ponuditi opcije.
Odsustvo totema poput Anhela Di Marije, koji ima jednu od najboljih sezona ikada u Rosario Sentralu uprkos 38 godina, moglo bi se osetiti na Svetskom prvenstvu. Imajući ovo na umu, biće ključno videti kako će se uklopiti Niko Paz, 22-godišnjak, koji je već pokazao da može da bude Mesijev šegrt.
Kao i 2022. godine, sav teret će pasti na Skalonija, čiji je nizak profil bio neophodan da bi doneo istorijsku titulu koja je omogućila celoj zemlji da se otrese ukorenjene negativnosti.
Odsustvo argentinskih igrača u finalu Lige šampiona moglo bi biti samo anegdotsko. Na kraju krajeva, snaga trenutne Selekcije, najboljeg tima na svetu po broju osvojenih trofeja u poslednje vreme (tri u tri kalendarske godine od 2021-24), jeste kohezija izuzetne grupe koju vodi talentovan, ali smiren trener.