EKSKLUZIVNO: Trener Brescije Corini o krizi Italije i da li bivši saigrač Guardiola može da je prevaziđe
"Pobeda je uvek teška", bez obzira na ligu ili prestiž. To je nešto što je Corini naučio tokom godina kao igrač, kada su njegove tehničke veštine i liderstvo predvodili timove koji su ostavili trag u istoriji italijanskog fudbala, poput ekipe Palerma pod rukovodstvom Maurizija Zamparinija koja se popela iz Serije B u Kup UEFA.
To je još bolje shvatio kao trener, radeći u ambicioznim klubovima i suočavajući se sa situacijama koje nisu bile jednostavne i često komplikowane, i izazovima koje su drugi možda odbili.
Jedan takav izazov je onaj sa kojim se danas suočava u klubu iz svog rodnog grada Brescia. Preuzimanje tog posla bilo je odluka iz srca, gotovo obaveza za njega, čoveka rođenog u pokrajini, u Bagnolu Melli.
Posle sloma Brescije Kalcija, rane koja još uvek boli grad koji je preko stoleća video fudbal kao deo svog identiteta, Corini se vratio kući usred sezone da preuzme veoma teško nasleđe. Ne samo da izgradi konkurentan tim, već i da vrati poverenje, kontinuitet i osećaj pripadnosti.
"Moram da kažem da okruženje ima puno poverenja", počinje Corini.
"Bila je to sezona u kojoj smo završili drugi, iza Vicenče koja je četiri godine pokušavala da se popne. Pobeda je uvek teška, što pokazuje tim poput Vicenče...
"Završili smo drugi, i s obzirom na to kako je sezona proticala, sa toliko povređenih igrača u sastavu - morali smo da upravljamo stalnim hitnim slučajevima - to je odličan rezultat, i sada se pripremamo najbolje što možemo za plejof."
Plejof je vrata ka raju za Unon Breshu, koja sanja o promociji u Seriju B protiv vrhunskih rivala poput Askolija, Salernitane i Katane. Tim Corinija prvo će se suočiti sa Kazaranom, sa mestom u Final Fouru na kocki.
To je liga u ligi, i Corini izgleda da ima jasnu ideju kako da završi projekat započet u decembru 2025. godine.
"Plejof osvajaš suočavajući se sa njim velikom jasnoćom, velikom odlučnošću, reagujući na one nijanse koje mogu brzo da se promene unutar utakmice ili od jedne igre do druge," kaže trener Unona Brescije.
Za Corinija, dve utakmice protiv Kazarana moraju se pristupiti "kao makro periodima, i moraš da ostaneš u igri u svakoj situaciji, bilo da stvari idu dobro ili ne, jer se sve može brzo promeniti, pa ti treba puno jasnoće i jaka volja da postigneš nešto važno."
Drugo mesto postignuto na kraju redovne sezone je, za trenera, rezultat velike vrednosti, posebno s obzirom na kontekst u kom je postignuto, sa mnogo povreda koje su uticale na sastav i njegov rad. Trener Brescije uspeo je da vrati ravnotežu i samopouzdanje grupi koja sada pristupa plejofu sa obnovljenom svesnošću.
"Reagirali smo na veoma tešku situaciju, ostali smo na nogama završivši drugi i sa ovom energijom, sa ovom mentalnom snagom, želimo da pristupimo plejofu na najbolji način," objašnjava on.
Promocija bi bila ponavljanje za Corinija, koji je već vratio Breshu u Seriju A 2019. godine. Ali ovogodišnje putovanje nije uporedivo sa onim:
"Nema sličnosti. Tada smo završili prvi u Seriji B, ali ovo je sezona u kojoj sam došao usred prvenstva, upravljajući stalnim hitnim slučajevima, ali to je pomoglo da oblikujem mnoge stvari u pogledu karaktera."
Corini veruje u san, i Brescia ga podržava u pokušaju da izađe iz limba posle propasti starog kluba grada.
Grad koji se nada da će povratiti svoju istoriju, živeći na nezaboravnim uspomenama na šampione poput Robert Bacja, Andre Pirla i Pepa Guardiole.
'Ako Guardiola dođe, teško bi bilo ikome da se protivi'
Poslednji, bivši saigrač Corinija u Breši, sada se povezuje sa italijanskom reprezentacijom posle još jednog razočaranja na Svetskom prvenstvu.
To je ime koje trener Brescije podržava, iako sa malom rezervom.
"Mislim da Guardiola, zbog svojih veština i sposobnosti da se poveže, može da trenira bilo koji tim na svetu. Ima jake kredencijale da trenira italijansku reprezentaciju, koja dolazi iz veoma komplikovanog perioda.
"Neću da sakrijem da mi se sviđa ideja nacionalnog identiteta, italijanskog trenera.
"Naravno, ako Guardiola dođe, teško bi bilo ikome da se protivi, s obzirom na vrednost trenera i čoveka."
Biće na budućem predsedniku federacije da izabere sledećeg trenera reprezentacije. U međuvremenu, fudbalski sistem mora da nađe nove načine da izađe iz močvare poslednjih petnaest godina i vrati poverenje okruženju i igračima.
"Teško mi je da verujem da nema vrhunskih igrača," priznaje Corini, pokušavajući da analizira krizu u italijanskom fudbalu.
"Bilo je teško zamisliti da ponovo nećemo da se kvalifikujemo za Svetsko prvenstvo, ali nažalost, desilo se. Možda je pritisak da se kvalifikujemo po svaku cenu previše opteretio. Nije viđeno kao odgovornost koju treba da preuzmemo."
"Mislim da danas treba da povratimo svoju ulogu i pretvorimo pritisak u privilegiju, i radimo od temela sa kvalitetom u pripremi naših mladih, jer još uvek verujem da imamo odlične igrače.
"Treba ih pripremiti i taktički i tehnički, ali i mentalno, što u modernom fudbalu često pravi razliku."
Ali problem je i na nivou upravljanja, oseća Corini.
"Treba nam snažno liderstvo da damo pravac. Postoji toliko dobrih i veoma sposobnih trenera.
"Oni treba da imaju specifične veštine jer oni koji treniraju decu od šest do deset godina treba da imaju određene veštine. Od deset do četrnaest je još jedan korak. Od četrnaest do sedamnaest osamnaest je još jedan korak.
"Po mom mišljenju, treba i da budu adekvatno plaćeni, jer ne možeš da potcenjuješ posao koji je tako vredan ako veruješ da je ovaj razvoj ključan za ono što želiš da izgradiš."
U međuvremenu, Italijani će ponovo gledati Svetsko prvenstvo kao gledaoci, nadajući se da će za četiri godine Azzurri ponovo da se kvalifikuju, možda zahvaljujući talentima koji sada dolaze.
A Corini već ukazuje na ime za budućnost:
"Imam neke veoma mlade igrače sa veoma važnim kvalitetima. Pošto je on najmlađi i radi sa nama tri nedelje, reći ću Dennis Beldenti.
"Stvarno mlad momak koji ima važan stav i atletski i tehnički, i kao rezultat toga, ima sve vreme da postane igrač koji možda jednog dana može da dostigne reprezentaciju."