EKSKLUZIVNO: Mark Gonaslez o Aleksisu Sančezu, uticaju Bielsе i sadašnjem čilskom reprezentativnom timu

EKSKLUZIVNO: Mark Gonaslez o Aleksisu Sančezu, uticaju Bielsе i sadašnjem čilskom reprezentativnom timu

Marke, Svetsko prvenstvo 2010. godine sigurno budi lepe uspomene, posebno susret sa španskim timom koji je na kraju osvojio titulu. Kako si doživeo to iskustvo?

"To je bilo posebno jer je reč o Svetskom prvenstvu, ali i zato što sam se vraćao u svoju zemlju. Rođen sam u Južnoj Africi i tamo sam živeo do desete godine, a nisam se vratio do tada. Još uvek imam porodicu i prijatelje tamo, pa je to učinilo sve još posebnijim.

"Kada smo ulazili u utakmicu protiv Španije, znali smo da ako pobedimo ili bar remiziramo, oni bi bili eliminisani. Zato smo bili veoma motivisani. Nismo se plašili, jer smo znali da je pritisak na njima. Ali oni su ipak pobedili, i od tog trenutka, rekao bih da je Španija postala potpuno drugačiji tim. Uvek kažem da faza grupa i faza eliminacija deluju kao dva različita turnira.

"To je malo slično onome što se desilo sa Argentinom u Katru, Španija nas je pobedila, i njihov stav se potpuno promenio."

Ti si postigao veoma važan gol, pobednički protiv Švajcarske. Šta ti je to donelo, i šta misliš da je to značilo za zemlju?

"Ne mogu u potpunosti da opišem šta se oseća kada postigneš gol, ali uvek kažem da je to kao da se sva sreća i ludilo spajaju u jednom trenutku, u jednom viketu 'Gol!'. Postići gol na Svetskom prvenstvu je najbolja stvar koja se može desiti bilo kom fudbaleru.

"U tom trenutku ne shvataš šta kreiraš za svoju zemlju. Ali kada sada gledam snimke tog gola i slavlja, to je nešto veoma posebno. siguran sam da bi zemlja volela da doživi još jedan takav trenutak uskoro."

Šta misliš o reprezentaciji sada? Čak se čuje da bi Manuel Peligrini mogao preuzeti tim, kakav je tvoj stav o situaciji?

"To je osetljiva tema jer smo imali neverovatan period, zlatnu generaciju. Vrlo je teško ponovo dostići taj nivo. Ne kažem da neće doći nova zlatna generacija, ali je veoma zahtevno stvoriti je. Danas je sve lakše, ali tada je bilo više gladi. Da bi stigao do tog nivoa, morao si da se boriš za to. Sada imamo dobre igrače, ali ne vidim isti stav.

"Sa više stava, možda bi više igrača igralo u Evropi. Možemo pričati o trenerima, ali ako dovedeš najboljeg trenera na svetu, a igrači nemaju stav i glad, trener će na kraju otići.

"Takođe bih rekao da federacija ne radi dovoljno za razvoj novih generacija, da pronađe mlade talente i da im da šanse. Trebalo bi da organizuju više prijateljskih utakmica. Sada uglavnom igramo protiv timova poput Kube ili Dominikanske Republike, što nije dovoljno. Kada Čile igra protiv jakih timova, igrači pate. To je upravo ono što treba promeniti."

Ima li nekih čilskih igrača koje vidiš sa potencijalom da pređu u Evropu sada?

"Mislim da ih ima nekoliko sa kvalitetom da stignu do Evrope, ali to zavisi od njihovog stava. Imaju veštine i iskustvo, pa je na njima da se guraju dalje.

"Na primer, mnogo su pričali o Lukuasu Cepedi, kažući, 'On je kao ti, fizički i u fudbalu'. Rekao sam, 'Da, on je zapravo bolji od mene, on je veštiji'. Ali ja sam bio u Evropi sa 19 godina, to je razlika. Bio sam u Liverpulu sa 20, 21.

"Danas mnogi dvadesetjednogodišnjaci igraju prve utakmice u čilskom prvom timu samo zbog zahteva za igrače do 21 godine. Ali Cepeda je sada u Španiji, pa super. To sam hteo da vidim, dobar igrač u Evropi, koji se izaziva.

"Vodim podkast na Jutjubu pod nazivom 'Legends', gde intervjuišem legendarne igrače širom sveta i pričam o 'B strani' fudbala, žrtvama, borbama i putovima do uspeha. Svi imaju priču. Uspeh može doći iz upornosti, žrtve i doslednosti. To su lekcije za život.

"Na primer, Aleksis Sančes priča o upornosti, dok ja se fokusiram na stav jer sam napustio dom sa 13 godina. Bio sam daleko od porodice, plaakao svake noći, ali sam ostao jak jer sam hteo da ostvarim san. Da nisam bio mentalno jak, vratio bih se kući."

To je veoma jak stav koji si imao sa 13 godina, teško je to postići...

"Jeste. Sada imam svog sina koji će uskoro imati 15 godina, i kada je imao 13, pomislio sam, 'Ne mogu da zamislim da ga pustim da ode'. To je stvarno teško kao roditelju. Procenjujem ono što je moja majka učinila za mene tada. Nije morala da mi da dozvolu da odem, i sigurno joj je bilo veoma teško.

"Jedna od stvari koje radim sada u Majamiju je rad na vođstvu, mentorstvu i edukaciji roditelja."

Kako se osećaš kada ljudi upoređuju druge igrače sa tobom?

"Ljudi vole poređenja, i to je problem. Hoće da uporede jednog sa drugim, a ne znam zašto. Ti imaš svoje veštine, ja imam svoje. Ti imaš svoje slabosti, ja imam svoje. Svi smo različiti. Mislim da to dolazi iz medija.

"Poređenja stavljaju pritisak na igrače i mogu ih slomiti. Kakva je svrha? Mediji u Argentini su uvek bili drugačiji. Oni štite igrača, što gradi samopouzdanje. Lako je reći igračima da ne čitaju medije, ali oni to ipak rade, jer žele da vide šta se kaže."

Kada gledaš sadašnje stanje tima, veruješ li da postoji talenat da se kvalifikuju za sledeće Svetsko prvenstvo?

"Federacija treba da preduzme mere, ne samo sa trenerom, već sa dugoročnim projektom, kao što je uradio Marselo Bijelsa. On je bio sa nama godinama, i u to vreme je radio sa onima koji će postati zlatna generacija, iako smo tada bili samo mladi, talenti sa gladu. Njegova metodologija je promenila naš stav. Promenio je čilski pristup fudbalu.

"Uzmi Aleksisa Sančeza, na primer. Kao dečak, on bi prošao pet igrača, vratio se i opet driblao, retko je proslavao. Ali kasnije si ga video kako osvoji loptu i proslavi je. Slične stvari su se desile sa drugim igračima iz zlatne generacije. To je koristilo svima.

"Sa Bijelsom, mislim da smo izgubili prve utakmice, ali niko ga nije otpustio. Nastavili su proces, i počeli smo da učimo njegove metode treninga. Bio je veoma strog. Svaki vežba morao je biti savršen pre nego što završimo trening. Ponekad smo završavali trening noću bez svetla, jer vežbe nisu bile savršene!

"Ako dovedeš dobrog trenera sa jasnim projektom, poštuješ ga. Izgubiti par utakmica ne znači da ga moraš otpustiti, to samo zbunjuje igrače. Oni moraju da shvate šta trener želi. Pokušajmo nešto da uradimo da stignemo do Svetskog prvenstva. Ako je sledeće, super. Ali ako nije, u redu, biće ono posle."

Čile je osvojio Kopu Ameriku 2015. i 2016. Misliš li da bi ljudi zameni jednu od tih pobeda za povratak na Svetsko prvenstvo?

"Ne mislim tako, ne. I dalje je neverovatno što je Čile osvojio dve Kope Amerike zaredom i kvalifikovao se za dva Svetska prvenstva zaredom. Moj sin je odrastao gledajući Čile kao prvake, to je bilo ludo. Kada sam prvi put ušao u reprezentaciju, slavljeli smo ulazak u drugu fazu!

"Ali ne mislim da bi Čile zamenio te pobede samo da se vrati na Svetsko prvenstvo. Možda ćemo se kvalifikovati ponovo jednog dana, ali ne znam kada.

"To je bio neverovatan period. Pred 2016, Horhe Sampajoli je bio na čelu, nastavljajući Bijelsinu metodologiju. Ostali smo veoma fizički, ali kada smo osvojili loptu, počeli smo da igramo sa više kontrole, kao timovi Pepa Gvardiola. Taj pristup je ojačao tim i učinio naš fudbal lepšim za gledanje."

U pogledu lidera, šta vidiš sada?

"To je lično. Igrači moraju da uzmu inspiraciju i stvore sopstvenu motivaciju. Igrači poput Aleksisa Sančeza i Artura Vidala imali su jake ličnosti i priče.

"Sančes ima svoju priču, svoje dostignuća. Sa Vidala, video sam ga kako igra mnoge pozicije. Zapravo, samo sam trebalo da ga vidim u golmanskoj ulozi, i mislim da bi igrao sve! Ovaj tip je potpuno jedinstven. Bez obzira gde ga staviš na terenu, on se prilagođava prirodno i ističe se."

Ispričaj nam više o Vidalu i kakav bi mogao biti njegov nasledni uticaj...

"O, kao osoba, on je zabavan tip. On je odličan tip. Možda je osoba koju treba upoznati na terenu i van njega. Znam ga kao saigrača, i znam kakav je on čovek. Nadam se da će igrači poput njega, posle penzionisanja, vratiti nešto reprezentaciji. Moramo da pomognemo mlađoj generaciji da se razvije, pokazujući im kako da prime savete i bore se za svoje snove.

"To je drugačija generacija danas. Veoma je teško za nas, jer smo živeli u vreme kada smo mogli samo da igramo na ulici ceo dan. Moja majka bi samo viknula u 22 sata i rekla da je vreme za spavanje! Danas deca sede na telefonima i Plejstejšnima. To je novi svet, i moramo drugačije razmišljati i prilagođavati se."